6.1. Običaji i praznici kao dio kulturnog identiteta
Običaji i praznici predstavljaju jedan od najživljih i najprepoznatljivijih oblika kulturnog nasljeđa. Kroz njih se izražavaju vjerovanja, porodične vrijednosti, društveni odnosi i osjećaj pripadnosti određenoj zajednici. Oni povezuju prošlost i sadašnjost, omogućavajući da se znanja, iskustva i kulturni obrasci prenose sa starijih na mlađe generacije.
Na prostoru Crne Gore običaji i praznici razvijali su se pod uticajem različitih istorijskih, vjerskih i društvenih okolnosti. Pravoslavne, islamske, katoličke i druge vjerske tradicije, zajedno sa lokalnim narodnim običajima, oblikovale su raznovrsnu kulturnu sliku. U mnogim sredinama praznici su predstavljali priliku za okupljanje porodice, susrete sa rodbinom i komšijama, zajedničke obroke i iskazivanje međusobnog poštovanja.
Kulturni značaj običaja ne proizlazi samo iz njihove starosti. Oni su važni i zbog uloge koju imaju u savremenom životu. Pojedini običaji sačuvani su gotovo u izvornom obliku, dok su se drugi mijenjali pod uticajem urbanizacije, migracija, obrazovanja i novih načina komunikacije.
Običaji se ne prenose uvijek na isti način. Njihovo obilježavanje može se razlikovati između gradskih i seoskih sredina, pojedinih krajeva, porodica i generacija. Zbog toga nije opravdano pretpostaviti da svi pripadnici jedne nacionalne ili vjerske zajednice praktikuju iste običaje.
Posebno je važno razlikovati vjerske obrede od narodnih običaja koji su se tokom vremena povezali sa određenim praznicima. Vjerski obredi imaju značenje određeno učenjem i praksom vjerske zajednice, dok narodni običaji mogu sadržati lokalne i regionalne kulturne elemente.
Očuvanje običaja i praznika predstavlja važan dio zaštite nematerijalne kulturne baštine. Međutim, njihovo očuvanje ne podrazumijeva da se svaka tradicija mora zadržati u nepromijenjenom obliku. Kulturna baština ostaje živa upravo zahvaljujući ljudima koji je praktikuju, prenose i prilagođavaju savremenim okolnostima.
6.2. Porodični običaji i tradicija zajedništva
Porodica predstavlja jedno od najvažnijih mjesta na kojima se običaji upoznaju i prenose. Kroz porodična okupljanja, svečanosti, pripremanje hrane, razgovore i zajedničko obilježavanje važnih događaja djeca i mladi usvajaju dio kulturnog nasljeđa svoje sredine.
U različitim krajevima Crne Gore posebno mjesto imaju običaji povezani sa rođenjem djeteta, sklapanjem braka, obilježavanjem punoljetstva, porodičnim praznicima i drugim važnim životnim događajima.
Svadbeni običaji predstavljaju jedan od najraznovrsnijih oblika narodnog kulturnog izražavanja. U njima se mogu prepoznati elementi muzike, pjesme, tradicionalne odjeće, gastronomije i porodičnih odnosa.
Fotografija 1. Tradicionalna odjeća i folklorno stvaralaštvo kao dio svečanih običaja. Ilustrativni motiv
U pojedinim sredinama svadbene svečanosti pratile su posebne pjesme, ritualni postupci i načini dočekivanja gostiju. Njihovi oblici razlikovali su se u zavisnosti od lokalne tradicije, društvenih okolnosti i porodičnih običaja.
Posebno mjesto u porodičnom životu ima gostoprimstvo. Dočekivanje gostiju, posluživanje hrane i pića i zajedničko vrijeme provedeno za trpezom predstavljaju značajne društvene prakse u brojnim sredinama Crne Gore.
Ipak, gostoprimstvo nije osobina isključivo jedne nacionalne ili vjerske zajednice. Ono predstavlja širu društvenu vrijednost koja se izražava na različite načine.
U savremenom društvu mnogi porodični običaji dobijaju nove oblike. Tradicionalne svečanosti mogu se organizovati u drugačijem prostoru, uz savremenu muziku i nove načine obilježavanja, ali njihova osnovna društvena funkcija – okupljanje i povezivanje ljudi – često ostaje prisutna.
6.3. Pravoslavni praznici i običaji
Pravoslavni praznici zauzimaju značajno mjesto u vjerskom i kulturnom životu velikog dijela stanovništva Crne Gore. Njihovo obilježavanje povezano je sa bogoslužbenim kalendarom, porodičnim okupljanjima i običajima koji su se razvijali kroz različite istorijske periode.
Božić i Badnji dan
Božić je jedan od najznačajnijih hrišćanskih praznika i obilježava rođenje Isusa Hrista. Pravoslavni vjernici u Crnoj Gori koji se pridržavaju julijanskog kalendara proslavljaju ga 7. januara po građanskom kalendaru, dok se Badnji dan obilježava 6. januara. U narodnoj tradiciji posebno mjesto zauzima badnjak, koji ima simboličko značenje u prazničnim običajima. U pojedinim porodicama i sredinama njegovo unošenje ili nalaganje prati posebna porodična praksa. Božić se obilježava bogosluženjima, porodičnim okupljanjima, svečanom trpezom i međusobnim čestitanjem. Običaji se razlikuju među krajevima i porodicama.
Vaskrs
Vaskrs predstavlja središnji praznik hrišćanske vjere, posvećen Hristovom vaskrsenju. Njegovom obilježavanju prethode Veliki post i bogosluženja tokom Strasne sedmice. U porodičnoj tradiciji posebno je prepoznatljivo farbanje jaja, koja imaju simboličko značenje povezano sa životom i vaskrsenjem. Praznik se obilježava liturgijskim slavljima, porodičnim okupljanjima i svečanom trpezom.
Krsna slava
Krsna slava predstavlja važan porodični običaj u srpskoj pravoslavnoj tradiciji, prisutan i u Crnoj Gori. Obilježava se u čast sveca kojeg porodica proslavlja kao svog zaštitnika. Uobičajeni elementi slave uključuju slavski kolač, žito, svijeću i molitvu, uz određene razlike u lokalnoj praksi. Krsna slava ima vjersko značenje, ali i važnu društvenu ulogu, jer predstavlja priliku za okupljanje porodice, rodbine i prijatelja. Njeno očuvanje povezano je sa međugeneracijskim prenošenjem porodične tradicije.
6.4. Islamski praznici i običaji
Islamski praznici predstavljaju važan dio vjerskog i kulturnog života muslimana u Crnoj Gori. Njihovo obilježavanje povezano je sa islamskim učenjem, porodičnim okupljanjima, dobročinstvom i različitim lokalnim običajima.
Ramazan i Ramazanski bajram
Ramazan je deveti mjesec islamskog lunarnog kalendara i za muslimane predstavlja vrijeme posta, molitve, duhovnog preispitivanja i dobročinstva.
Post tokom ramazana podrazumijeva uzdržavanje od hrane, pića i drugih radnji koje kvare post, od zore do zalaska sunca, za vjernike na koje se ova obaveza odnosi. Posebno mjesto imaju sehur, obrok prije početka dnevnog posta, i iftar, kojim se post prekida nakon zalaska sunca.
U mnogim sredinama Crne Gore ramazanski iftari predstavljaju priliku za porodična i društvena okupljanja. Njihov značaj nije samo u zajedničkom obroku, već i u jačanju osjećaja pripadnosti i solidarnosti. Ramazanski bajram obilježava završetak mjeseca ramazana. Praznik počinje bajram-namazom, a prati ga međusobno čestitanje, posjećivanje rodbine i prijatelja i okupljanje porodice.
U pojedinim porodicama posebna pažnja posvećuje se pripremanju tradicionalnih jela i poslastica, među kojima su baklava i druga praznična jela. Međutim, gastronomski običaji nijesu jednaki u svim krajevima.
Fotografija 2. Tradicionalna praznična trpeza – ilustracija običaja povezanih sa porodičnim okupljanjem za Bajram.
Kurban-bajram
Kurban-bajram predstavlja jedan od dva glavna islamska praznika. Povezan je sa hadžom, hodočašćem u Meku, i obredom kurbana. U vjerskom i društvenom životu posebno mjesto imaju molitva, solidarnost, pomaganje drugima i porodično okupljanje. Običaj podjele kurbanskog mesa porodici, rodbini i ljudima kojima je pomoć potrebna izražava značaj zajedništva i dobročinstva. Kurban-bajram se, kao i Ramazanski bajram, obilježava prema islamskom lunarnom kalendaru, pa se njegovi datumi pomjeraju u odnosu na građanski kalendar.
Lokalni običaji
U pojedinim muslimanskim porodicama Crne Gore sačuvani su i običaji povezani sa obilježavanjem rođenja djeteta, sklapanjem braka, porodičnim svečanostima i drugim životnim događajima. Njihovi oblici mogu se razlikovati među bošnjačkim, albanskim i drugim muslimanskim zajednicama, kao i među pojedinim gradovima i selima. Važno je razlikovati vjerske propise od običaja koji su nastajali u određenom kulturnom okruženju. Takvo razlikovanje omogućava tačnije razumijevanje islamske tradicije i njene raznovrsnosti.
6.5. Katolički praznici i običaji
Katolički praznici predstavljaju značajan dio vjerskog i kulturnog života katoličkih zajednica u Crnoj Gori, posebno u Boki Kotorskoj, Baru, Ulcinju, Tuzima i drugim sredinama.
Božić
Katolički vjernici u Crnoj Gori Božić proslavljaju 25. decembra. Praznik je posvećen rođenju Isusa Hrista, a njegovo obilježavanje uključuje misna slavlja, porodična okupljanja i različite praznične običaje. Badnje veče, božićna trpeza, jaslice i drugi simboli imaju važno mjesto u vjerskoj i porodičnoj tradiciji.
Uskrs
Uskrs je najznačajniji praznik hrišćanske liturgijske godine. Obilježava Hristovo uskrsnuće i povezan je sa bogosluženjima Velike sedmice. U porodičnim običajima prisutno je ukrašavanje jaja, pripremanje prazničnih jela i okupljanje porodice. Datumi katoličkog i pravoslavnog Uskrsa, odnosno Vaskrsa, mogu se razlikovati zbog različitih načina kalendarskog računanja.
Sveti Tripun i kotorska tradicija
Posebno mjesto u kulturnom i vjerskom životu Kotora zauzimaju svečanosti posvećene Svetom Tripunu, zaštitniku grada. Ove svečanosti povezane su sa bogoslužbenim obredima, procesijama i tradicijom Bokeljske mornarice. UNESCO u opisu kulturnog nasljeđa Bokeljske mornarice navodi da se svečanosti posvećene Svetom Tripunu odvijaju od 13. januara do 3. februara, uz ceremonijalne nastupe, tradicionalno kolo i vjersku procesiju.
Fotografija 3. Svečanosti Bokeljske mornarice u Kotoru. Ova tradicija uvrštena je na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva 2021. godine.
Ovaj primjer posebno je značajan jer pokazuje kako se vjerska tradicija, pomorsko nasljeđe i lokalni kulturni identitet mogu povezivati u jednoj svečanosti.
6.6. Praznici i običaji drugih vjerskih zajednica
Vjerska raznolikost Crne Gore obuhvata i običaje jevrejske zajednice, protestantskih i drugih hrišćanskih zajednica, kao i drugih vjerskih grupa. U jevrejskoj tradiciji posebno mjesto imaju Pesah, Roš Hašana, Jom Kipur i Hanuka. Svaki od ovih praznika ima posebno religijsko i istorijsko značenje.
Pesah je povezan sa sjećanjem na izlazak Jevreja iz egipatskog ropstva, Roš Hašana predstavlja jevrejsku Novu godinu, dok je Jom Kipur dan posta, pokajanja i duhovnog preispitivanja. Hanuka je praznik povezan sa sjećanjem na ponovno posvećenje Hrama u Jerusalimu. Različite protestantske i druge hrišćanske zajednice takođe obilježavaju Božić, Uskrs i druge praznike u skladu sa svojim vjerskim učenjima i praksama. Njihovo predstavljanje u okviru kulturne raznolikosti važno je kako bi se izbjeglo svođenje vjerskog života Crne Gore isključivo na tri najbrojnije vjerske tradicije.
6.7. Tradicionalne manifestacije i lokalni običaji
Pored vjerskih praznika, u Crnoj Gori postoje i brojne lokalne manifestacije i običaji povezani sa istorijom, pomorstvom, narodnim stvaralaštvom i kulturnim životom zajednica. Posebno mjesto zauzimaju običaji koji imaju status zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara. Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore u svom pregledu iz marta 2025. godine navodi, između ostalog, Fašinadu, Bokeljsku noć, Bokeljsku mornaricu, izradu Bihorskog ćilima, tradicionalne igre kolašinskog kraja, Crnogorski oro i Predanje o Pavi i Ahmetu.
Fašinada u Perastu
Fašinada je tradicionalni običaj povezan sa ostrvom Gospa od Škrpjela kod Perasta. Običaj podrazumijeva okupljanje barki i nasipanje kamenja oko ostrva, čime se simbolično i praktično održava veza lokalne zajednice sa ovim posebnim sakralnim i pomorskim prostorom.
Fotografija 4. Fašinada u Perastu – tradicionalni običaj povezan sa Gospom od Škrpjela.
Fašinada je primjer nematerijalne baštine koja povezuje lokalnu istoriju, pomorstvo, vjersku tradiciju i zajedničko djelovanje stanovništva.
Bokeljska noć
Bokeljska noć predstavlja prepoznatljivu kulturnu manifestaciju Kotora i Bokokotorskog zaliva. Njeno obilježavanje povezano je sa ukrašenim barkama, pomorskom tradicijom i okupljanjem stanovnika i posjetilaca. Ova manifestacija pokazuje kako lokalna zajednica kroz savremene svečanosti nastavlja da njeguje vezu sa istorijom i identitetom svog prostora.
Predanje o Pavi i Ahmetu
Među zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrima Crne Gore nalazi se i Predanje o Pavi i Ahmetu. Ovo predanje povezano je sa bihorskim krajem i predstavlja dio lokalnog usmenog nasljeđa. Njegova vrijednost ogleda se u prenošenju priče koja ima značajno mjesto u kulturnom pamćenju zajednice. Važno je naglasiti da predanje, kao oblik usmene tradicije, nije isto što i istorijski dokument. Njegovo kulturno značenje može biti veliko i kada pojedini elementi priče nijesu istorijski potvrđeni.
6.8. Državni praznici i zajedničko građansko obilježavanje
Pored vjerskih i tradicionalnih praznika, važnu ulogu u savremenom društvu imaju državni i drugi zakonom utvrđeni praznici. Oni predstavljaju priliku za obilježavanje važnih događaja i vrijednosti povezanih sa državom, društvom i istorijskim pamćenjem.
U Crnoj Gori među posebno značajnim praznicima nalaze se Dan nezavisnosti, 21. maj, i Dan državnosti, 13. jul. Dan nezavisnosti povezan je sa referendumom održanim 21. maja 2006. godine, dok Dan državnosti ima posebno istorijsko značenje povezano sa međunarodnim priznanjem Crne Gore na Berlinskom kongresu 1878. godine i ustankom od 13. jula 1941. godine.
Pored njih obilježavaju se Nova godina, Praznik rada i Njegošev dan, kao i drugi praznici u skladu sa važećim propisima. Državni praznici razlikuju se od vjerskih praznika po svom pravnom i društvenom karakteru. Oni pripadaju zajedničkom javnom kalendaru, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost građana.
Vjerski praznici takođe imaju zakonski uređenu zaštitu. Propisi Crne Gore predviđaju pravo na odsustvo radi svetkovanja određenih vjerskih praznika, pod propisanim uslovima. Takav okvir predstavlja jedan od načina uvažavanja različitih vjerskih potreba u savremenom društvu.
6.9. Tradicionalna gastronomija kao dio prazničnih običaja
Hrana predstavlja važan dio brojnih praznika i porodičnih svečanosti. Tradicionalna jela nijesu samo sredstvo ishrane, već često imaju simboličko i društveno značenje. Njihova priprema povezuje članove porodice, omogućava prenošenje kulinarskih znanja i čuva uspomene na ranije generacije.
U različitim krajevima Crne Gore praznična trpeza može uključivati hljebove i peciva, mesna jela, pite, poslastice i druge specijalitete karakteristične za određenu sredinu. U pojedinim muslimanskim porodicama tokom bajramskih praznika pripremaju se baklava, hurmašice i druga jela, dok su u pravoslavnim i katoličkim porodicama za Božić i Vaskrs, odnosno Uskrs, prisutna različita praznična peciva i svečani obroci.
Ipak, pojedina jela nijesu isključivo vezana za jednu zajednicu. Kulinarske tradicije često su se razvijale kroz istorijske kontakte i razmjenu među stanovništvom.
Poseban značaj imaju lokalne vještine pripremanja hrane, koje mogu predstavljati dio nematerijalne kulturne baštine.
Uprava za zaštitu kulturnih dobara, na primjer, među zaštićenim dobrima navodi vještinu izrade dobrotske i peraške torte, kao i izradu lisnatog sira.
Fotografija 5. Tradicionalne poslastice Boke Kotorske – primjer povezanosti gastronomije i lokalne kulturne baštine.
Gastronomija zato predstavlja važan dio kulturnog mozaika Crne Gore, jer kroz svakodnevne i praznične obroke čuva znanja, ukuse i društvene običaje različitih zajednica.
6.10. Očuvanje običaja u savremenom društvu
Savremeni način života utiče na promjene u obilježavanju običaja i praznika. Migracije, urbanizacija, razvoj tehnologije i promjene porodičnih odnosa mogu uticati na način na koji se tradicija prenosi i praktikuje. Pojedini običaji danas se obilježavaju u drugačijem obliku nego ranije, dok se drugi čuvaju kroz kulturne manifestacije, folklorna društva, porodične aktivnosti i obrazovne programe.
U očuvanju nematerijalne baštine posebno važnu ulogu imaju ljudi koji određenu tradiciju poznaju i praktikuju. Prema UNESCO-ovom pristupu, nematerijalna kulturna baština nije samo skup običaja naslijeđenih iz prošlosti. Ona obuhvata prakse, znanja i vještine koje zajednice prepoznaju kao dio svog nasljeđa i koje se iznova stvaraju kroz generacije. Ovakvo razumijevanje baštine prihvata i Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore.
Zbog toga je posebno važno da dokumentovanje običaja uključuje pripadnike zajednica koje ih njeguju. Fotografije, video-zapisi, intervjui, publikacije i digitalne zbirke mogu pomoći njihovom očuvanju, ali ne mogu u potpunosti zamijeniti živo praktikovanje tradicije. Kulturne ustanove, škole, organizacije civilnog društva i lokalne zajednice mogu doprinijeti prenošenju običaja kroz radionice, istraživanja, izložbe i druge obrazovne sadržaje.
6.11. Praznici kao prostor međusobnog poštovanja
U višeetničkom i viševjerskom društvu praznici mogu predstavljati priliku za bolje upoznavanje različitih kulturnih tradicija. Međusobno čestitanje, posjete i uvažavanje prazničnih običaja drugih ljudi mogu doprinijeti razvoju dobrosusjedskih odnosa.
Takve prakse ne podrazumijevaju odricanje od sopstvenog identiteta niti obavezu učestvovanja u vjerskim obredima drugih zajednica. Njihov značaj ogleda se u poštovanju prava svakoga da slobodno njeguje svoje običaje i uvjerenja. Posebno je važno da se običaji i praznici ne predstavljaju kroz stereotipe. Nijedna zajednica ne može se u potpunosti opisati samo na osnovu nekoliko tradicionalnih jela, pjesama ili svečanosti. Kulturni identitet obuhvata i savremeno stvaralaštvo, obrazovanje, umjetnost, društvene odnose i različita individualna iskustva. Istovremeno, običaji imaju vrijednost upravo zato što povezuju pojedinca sa porodicom, zajednicom i kulturnim pamćenjem.
6.12. Zaključak – tradicija koja povezuje generacije
Običaji i praznici predstavljaju važan dio kulturne raznolikosti Crne Gore. Njihovo nasljeđe obuhvata vjerske svečanosti, porodične tradicije, lokalne manifestacije, narodne igre, gastronomiju i druge oblike kulturnog izražavanja. Kroz njih se čuvaju sjećanja, prenose znanja i održavaju veze između generacija. Istorijski razvoj Crne Gore pokazuje da su se običaji oblikovali u različitim kulturnim i društvenim okolnostima. Pojedine tradicije imaju posebno mjesto u identitetu određene zajednice, dok su druge nastajale kroz dugotrajne kontakte i međusobne uticaje.
Očuvanje običaja ne znači njihovo izdvajanje iz savremenog života. Naprotiv, važno je omogućiti da se tradicija prenosi na način koji odgovara potrebama ljudi koji je njeguju. Običaji i praznici čuvaju mnogo više od sjećanja na prošlost. Oni predstavljaju žive veze između generacija, različitih zajednica i kulturnih vrijednosti koje oblikuju društvo Crne Gore. Njihovo poštovanje i odgovorno predstavljanje doprinosi očuvanju kulturnog identiteta, ali i razvijanju međusobnog razumijevanja u savremenom društvu.